Skip to main content

Posts

Featured

Kapetan Nemo

Prošlost je davno predstavljala neku reč koju nisam suštinski razumevala. Nisam imala uspomene, dok nisu krenula sećanja. Najpre pomešana sa maštom a kasnije sve jasnija. Neka od njih nisu bila samo moja već tuđa, pretvorena u mentalne slike i pogrešno zapamćena kao moja sopstvena. Nisam imala svest o tome šta je to vreme, iako sam znala da gledam na sat, iako sam znala da nabrojim mesece i godine. Moja podsvest je marljivo radila pa nisam nikada osetila težinu tih slojeva, koji su se filtrirali, padali na dno, u zaborav a na površini je ostajala čista voda. Zato je to moja svest ostala lepo i sigurno mesto, predeo koji ispunjava čista planinska reka, u kojoj se igraju, brčkaju i uživaju sva ta lepa sećanja. One druge nemani, nasleđene legende i priče, čuvam zakopane na dnu te reke. Kada zatvorim oči, samo ja znam gde se kriju i ne dam im da ugledaju svetlost i udahnu vazduh. Za njih bi bio potreban Nautilus da ih izroni.

Latest Posts

Svetla velegrada (City lights)

It can't rain all the time

Umetnik je prisutan

Sećanje koje proždire

Hologramsko sećanje: rewind

αlfa и Ωmega

Déjà vu

Ponekad

Večeras

Kafa